Kako budan sanjati?

O samopoštovanju

Marta 2023., u posjeti nam je bila jedna srednja škola iz Beograda. Najviše volim održavati ture sa srednjoškolcima, gdje ih na početku ”suptilno” pokušavam ”preveslati” na slušanje muzičkog žanra koji se nalazi u korijenu imena projekta koji vodim – Ex-Yu Rock Centar (EYRC). Naravno, to nikada nije suptilno. Ponekad je čak i neugodno. Jer, ako vam neko ko je tu da vam prevashodno pokaže prvu gitaru Dražena Ričla, prvo ispriča da je slušati muziku u kojoj su sve žene, da prostite, kurve, a svi muškarci mafijaši stvar manjka samopoštovanja, obično iznad srednjoškolskih glava vidim upitnike, a često i nelagodu. U većini slučajeva, nelagoda je tu jer su se pronašli, jer su rijetki oni koji nisu pali pod uticaj trap cajki. Ne smeta mi ni par sekundi tišine. Čak mi bude i drago što sam proizveo takvu reakciju. Prije nego što nastavim s očekivanim temama o turi kroz izložbe, napomenem još dvije stvari:

1. Da, slušao sam i ja rep i štošta drugo u tim godinama, slušam ga i sada ali je album Ede Majke imao jednu pjesmu diskutabilnog teksta na albumu. Ostale su bile, duboke i bogate tekstom. U pravilu im preporučim i tekst autora ovog bloga Budite dobri prema svom jeziku: O Bubi, Jali i snazi riječi kao dodatni argument za moju tezu o slušanju muzike i samopoštovanju.

2. Slušanje trap cajki nam na dugi rok ne može ništa dobro donijeti. Nisam sociolog, psiholog, a ni vidovita Džemila da predvidim koje su to tačno posljedice slušanja ovakve muzike, ali dragi moji, ama baš ništa nam dobro to neće donijeti.

Pred kraj maja 2023. zazvonio mi je poziv na Instagramu EYRC profila. Zove me/nas profesorica Olivera. Ta divna profesorica koja je nekada radila u O.Š. Vladislav Ribnikar u Beogradu. Sada radi u jednoj drugoj srednjoj školi i u martu 2023. je na izletu u Sarajevu sa svojim razredom posjetila EYRC. Razgovaramo pod šokom, potpuno je uznemirena i van sebe. Lično poznaje ranjenu profesoricu i izgovara mi nešto potpuno šokantno. Na času odjeljenske zajednice, a tih dana su svi časovi bili takvi, jedan od učenika je rekao: „Sjećate li se šta nam je rekao onaj vodič u EYRC u Sarajevu? Nije nam ta muzika ništa dobro donijela.“

Od tada nikada više nisam to spominjao mlađim posjetiocima. Osjetio sam nekakvu preveliku odgovornost i težinu tih riječi. Ne treba ti to Igore. Promijenio sam način i umjesto da se obrušavam na jedan žanr, ispričam sve lijepo što ovaj drugi donosi. Kako slušanje Balaševića utiče na emotivnu nadogradnju ili kako je duhovna nadgradnja zagarantovana slušanjem i dumanjem o tekstovima Z. Pušenja. Iako više to ne govorim, drago mi je da će negdje ostati zapisano: trep cajke je najgori žanr muzike koji se ikada slušao na ovim prostorima i pomiješan sa lošim sadržajem na TikToku i nasiljem u Zadruzi može proizvesti i proizvodi još više nasilja.

Izostanak samopoštovanja ogleda se i u prelakom zaboravljanju i odustajanju od naših žanrova muzike koji su oblikovali našu ne tako davnu prošlost i kulturu. Sevdalinka, Rock i Pop su u drugoj polovini prošlog stoljeća bili nosioci muzičke scene i protuteža onome što je prethodilo gore navedenom žanru. Na drugu stranu, nevjerovatna je i meni neobjašnjiva fascinacija bendovima i muzičarima koji sviraju i pjevaju iste žanrove na engleskom jeziku, a da prije njih nismo dali priliku našim muzičkim biserima.

Uzmimo kao primjer najveći bend na ovim prostorima ”Bijelo Dugme”. Ljudi su pored kompilacija, albuma uživo, video albuma, singlova i sl. izdali još 9 studijskih albuma. Pa znate li koliko je to još pjesama, osim ”Ružice” i ”Napile se ulice” na koje i ja zakolutam očima jer su mi izašle na nos? More. Nepregledno more kvalitetne muzike u kojoj se može uživati i danas, kao što uživamo i u ostalim stranim bendovima i muzičarima koje je ”pregazilo vrijeme”. Omalovažavanje i pljuvanje naših pop i rock bendova i muzičara je posebno istaknuto i za nas neobično istrajno za vrijeme nove godine, kada ti bendovi i muzičari pune najveće trgove u Sarajevu i regionu, privlačeći na taj način desetine hiljada turista od kojih, siguran sam, na direktan ili indirektan način i ti pljuvači imaju hajra.

Za kraj ovog dijela o samopoštovanju, zaboravljanju i nemaru koji postoji prema svemu što je naše, spomenut ću bend ”Indexi” i album ”Modra rijeka”. Dakle, bend je preuzeo stihove iz dvije poetske zbirke ”Kameni spavač” i ”Modra rijeka”. Ljudi, rock album i muzika uz stihove Maka Dizdara! Omot albuma dizajnirao je Dragan S. Stefanović koji je kao motiv iskoristio sliku Mersada Berbera, jednog od najznačajnijih grafičkih dizajnera ikada. Album je otpjevao Davorin Popović – Pjevač. Imali smo, imamo i imat ćemo hiljade pjevača. Ali je samo jedan Pjevač. Jedan od najznačajnijih muzičkih kritičara na ovim prostorima Petar ”Peca” Popović je o albumu napisao i nahvalio štošta. Ali se meni, dok slušam album, po glavi vrti jedan dio tih hvalospjeva: “Zbunila me sasvim ”Modra rijeka”. Ti osumnjičeni, ti osporavani, ti zaboravljeni Indexi iz prošlosti su otišli korak i po u budućnost. ”Modra rijeka” nije samo ploča. To je kompletno delo pred kojim od ushićenja i sam budan sanjam.’’

Ne želim uspoređivati, ali ako stavimo u kontekst američke kulture i umjetnosti: da je Jim Morrison otpjevao pjesme na tekstove iz poema Walta Whitman-a, da je Andy Warhol dizajnirao omot i da su The Doors-i izdali takav album… mi bi se klanjali takvom albumu. Ponavljam, ne želeći uspoređivati, samo želim naglasiti da i mi isto tako imamo muzičko remek-djelo koje je po mom mišljenju, jedno od najznačajnijih muzičkih i općenito umjetničkih djela na ovim prostorima na koje trebamo gledati i odnositi se kao prema nacionalnom blagu!

Možda je baš sada budućnost u koju su ”Indexi” kročili te 1978. Dragi pedagozi, školarci će na mnogo lakši, učinkovitiji i osebujniji način “pročitati” ove dvije zbirke pjesama – slušajući ih. Potreban vam je gramofon i ploča. Ukoliko nemate tu skalameriju, vidimo se u Ex-Yu Rock Centru na najzanimljivijem času muzičkog ikada. Ispred vitrine s ”Indexima” pokazat ćemo djeci zašto je ljubav prema ”Indexima” i njihovom remek djelu – stvar samopoštovanja.

O Ex-Yu Rock Centru

Obično, kada neki stranac ima bilo kakvu namjeru u našoj zemlji, ta namjera je protkana velom intriga, mahalskih priča i pričica koje od usta do usta poprime značajne gabarite. Will Richard je vjerovatno jedini stranac koji je to prevazišao i razuvjerio i najokorjelije mahalaše i teoretičare zavjera da je špijun zapadnih, tajnih sila i Vatikana. Will se prije 15 godina kada je došao ovdje jednostavno zaljubio u ovu zemlju a što je za ovaj tekst najbitnije, zaljubio se i u muziku ovih prostora. Neko mu je u Foči ”ćušnuo’ albume Azre i Majki… i tu je bio kraj. Od tada mu je u mislima ideja da i u Sarajevu napravi nešto slično klivlandskoj R’n’R kući slavnih u Ohaju. Inače, američkoj saveznoj državi nama još poznatoj po Libronu Džejmsu i bazi Vrajt-Peterson gdje je potpisan Dejtonski mirovni sporazum.

Willa sam poznavao od ranije, ali sam na nagovor autora ovog bloga, u novembru 2021. održao prvi sastanak o potencijalnoj saradnji, što je kulminiralo 29. novembra 2022. kada smo otvorili vrata Ex-Yu Rock Centra. EYRC smo smjestili u Dom mladih na Skenderiji, bivši Ars Aevi, a još prije prostor kultnog sarajevskog kluba ”Kaktus”. Dakle, posebnost Ex-Yu Rock Centara je što na mjestu gdje je sve počelo, na inovativan, dinamičan i multimedijalan način prezentira ono što je nekada bila jedna od najboljih R’n’R scena na svijetu – Ex-Yu Rock! Na preko 700m2, izloženo je preko 400 originalnih artefakta i predmeta koji su oživljeni uz rijetke video i audio snimke, autorske tekstove najznačajnijih rock hroničara i pikantne priče sudionika koje ćemo vam prepričati. Izložbe obrađuju sarajevsku scenu, značaj žena u Ex-Yu Rock muzici, regionalne centre R’n’R muzike i mnoge druge teme na način koji je zanimljiv i zagriženim fanovima i posjetiocima koji se po prvi put susreću s ovim žanrom. Osim izložbi, u Centru se organiziraju koncerti, prikazivanja muzičkih dokumentaraca, radionice, promocije knjiga kao i privatne zabave.

Sličnih priča ima i kod susjeda i kod komšija. Ali se nekako taj prefiks ”Ex-Yu” često izgubi. Da se razumijemo, Ex-Yu Rock Centar nije stvar jugonostalgije. Will je Amerikanac, a ja rođen prekasno da bih bio jugonostalgičan. Jednostavno, kada na neku od muzičkih platformi ukucate ”Ex-Yu Rock”, dobit ćete neki rezultat. Ne, ni platforma nije jugonostalgična. Samo je prepoznala žanr muzike… kao, američki hard rock ili britanski glam rock. Na kraju, Sarajevo je bilo neosporni muzički Centar i ne stidimo se to pokazati. Da je Centar otvoren kojih tristotinjak kilometara lijevo ili desno, mi bismo opet plakali kao za tornjaka, mljevenike ili Ibrahimovića. I zbog svega toga, s ponosom vas pozivamo da dođete, pogledate sve ono što nudimo. Radimo baš svaki dan od 12:00-18:00. Vidimo se!

Kako podržati Ex-Yu Rock Centar:

  1. Doći, posjetiti izložbe i platiti kartu od 5 KM ili 10 KM za 45 minuta ture sa vodičima
  2. Ako vam se svidjelo, pričati okolo kako je super iskustvo koje bi svako trebalo da doživi. Ako vam se nije svidjelo, samo nama ispričati šta je to što trebamo promijeniti.
  3. Zapratite nas na IG, FB, Threadsu i TikToku. Sve ono što radimo možete vidjeti jer smo pravo ažurni na društvenim mrežama.
  4. Prokopati, sredine knjiga o Titu i pokretu Nesvrstanih ili šupljinu ispod svekrvinog kauča. Sigurno ćete naići na neki davno zaboravljeni artefakt ili predmet koji možemo izložiti u Centru: karta, fotografija, ploča ili ako vam je Dino Merlin amidža, može i njegov outfit. Šalim se, Dinin prvi outfit smo već izložili. Ali bi super bio i neki instrument ili odjeća nekog od muzičara.
  5. Postati član EYRC.
  6. Prenositi svoju ljubav prema domaćoj muzici našim najmlađim i voditi ih na rock koncerte.

Draga raja, za kraj želim da poslušate nešto novo. EYRC nije tu da bi konzervirao prošlost i svoju misiju ne zasniva na prošlosti, makar se zvali kako se zovemo. Naša misija je poticanje na stvaranje nove muzike, a kroz nju i scene. Jer ko će to biti u vitrinama za 40 godina? Modru rijeku ćete slušati sutra na poslu, dok učite ili prije spavanja. A sada, odmah nakon ovog bloga, pojačajte zvučnike na max i poslušajte bend Shizif. Jedan novi sarajevski bend sjajnih momaka koji su česti gosti u EYRC a stvaraju kvalitetnu, autorsku muziku. Jedino će tako ovaj tekst biti “pročitan”. Pojačajte, zažmirite i uživajte!

Kada ste poslušali, sjetite se da je prosjek godina ovih careva – 18.

Prijavi se
Obavijest o
guest

0 Komentara
Linijski komentari
Vidi sve komentare

Add Your Heading Text Here