O blogu i autoru
Inkrementalno.blog sam pokrenuo na ljeto 2019. godine, ponajviše kao otpor cinizmu, ali i iz iskrene želje da kod ljudi izazovem znatiželju i ponudim nešto drugačiji pogled na čarobni svijet koji nas okružuje. Dok je većina blogova posvećena određenoj temi – ili barem posjeduje neku nit koja se proteže kroz tekstove – ovaj ne spada u tu kategorija, što je njegova najveća mana, ali nadam se i vrlina. Poželio bih da vas zapisi prije svega zbune i uvjere da znamo puno manje nego što mislimo. Ovo je moj pokušaj da zapalim malu svijeću, umjesto da konstantno proklinjem mrak.
Adnan Muminović
A što se tiče mene, rođen sam 1987. godine u Sarajevu – prekasno za jugonostalgiju, ali isuviše rano da bih slijepo volio svijet i društvo u kojem živim. Ako bih pod prisilom morao da kažem šta sam, rekao bih da sam ekonomista, ali mi to djeluje isuviše redukcionistički. Nisam nikada tvrdio, niti ću ikada za sebe tvrditi da sam ekspert u bilo čemu. Život mi je oduvijek djelovao isuviše složen da bih mogao da izustim tako nešto.
Šta jesam?
Susan Sontag je jednom prilikom rekla da je pisac neko ko obraća pažnju na svijet, odnosno neko ko je profesionalni posmatrač. To jesam.
Potom je još negdje primijećeno da je početna tačka svakog dobrog pisca da ujedno bude i dobar čitač. I to jesam.
Sve ostalo u pravilu nisam. Nisam bog zna kakve pameti, niti sam naročito originalan. Ali imam određeni dar za artikulaciju koji prije svega dugujem knjigama i činjenici da mi mozak radi kao dragstor, što me u životu koštalo puno sna, ali je mnogim stvarima i mislima dalo oblik i svrhu.
Iz ostalih karakternih crtica izdvajam sljedeće: Teško se mirim sa stvarima i svijetom takav kakav jeste; ne volim i ne znam voditi small talk; izbjegavam pive iz limenke; ne razumijem ljude koji i dalje u svojim prezentacijama koriste sliku ledenog brijega, a još manje samodopadne DJ-eve; jazz muzika me čini nervoznim; mrzim se diviti slikama koje ne razumijem i pritisak da vidim drveće od šume, jer mi je šuma uvijek djelovala puno zanimljivija.
