O gostujućim tekstovima

Tokom sljedećih sedmica ćete imati priliku da čitate gostujuće tekstove ljudi iz mog okruženja. Posebnih ljudi koji, uprkos svojoj neobičnosti, obično ne dijele svoje misli sa svijetom.

Razmišljam o tome baš puno u posljednje vrijeme…

Razmišljam koliko je samo dubine i širine u ljudima oko nas koji, iz ovih ili onih razloga, jednostavno nemaju potrebu da pišu ili svoje misli dijele s drugima. Ljudi koji imaju nevjerovatnu moć opažanja i razumijevanja svijeta kojih ne biste bili ni svjesni da se nekada slučajno ne zadesite u njihovom društvu baš kada odluče da se otvore.

Poželio sam stoga da stranica s vremena na vrijeme bude upravo to — mjesto gdje ćete čitati o mislima ljudi koji nikada, ili u najmanju ruku rijetko kada pišu, a koji imaju toliko toga da kažu.

Počevši od ove nedjelje, imam sreću da prvih šest tekstova podijelim s vama. Objavljivat ću ih onim redom kojim su mi ih ljudi slali što mi djeluje najpravednije.

Beskrajno sam sretan zbog njihove širine i toliko toga sam naučio iz njih. Ali najdominantnija misao koju sam imao dok sam ih prvi put čitao je ova:

Jebo te, kakvu ja sreću imam da u životu budem okružen ovakvim ljudima.

Evo šta vas očekuje:

Spašavanje svijeta u funkciji psihoterapije, Nedim Jahić (23. juni): Nedim je jedan od najinteligentnijih ljudi koje poznajem; zapravo toliko inteligentan da vam je nekada nelagodno boraviti u njegovom društvu. Njegov zapis vrvi od različitih tema i akcije, kao neka nestvarna scena iz Tarantinovog filma. U jednom momentu vas nasmije, da bi vas u idućem štrecnuo. Međutim, taman kada pomislite da tekst nema neku nit, zapravo shvatite da je baš u tome bit. Jer, ovo je tekst o anksioznosti i daje nevjerovatan uvid u to šta se dešava u glavi osobe koja misli, svjedoči, opaža, preispituje i sumnja. Shvatite da je lavina svih tih misli razlog nevjerovatnih „razmjera isključenosti iz stvarnosti“ i šta to znači u svakodnevnom životu, bilo da se radi o banalnim stvarima poput redovnog zaboravljanja ključa, pa sve do ozbiljnijih tegoba. Ali ovo je, na kraju dana, cijena njegove briljantnosti. Možda je nekada prevelika, ne znam, ali nekako vjerujem da je to tako. Obrabren Nedimovom hrabrošću stoga mogu da podijelim šta je jedna od najvažnijih stvari koju sam ja naučio kroz godine psihoterapije – da su moje najveće vrline ujedno odraz i mojih najvećih mana. To je valjda tragično, koliko i utješno.

Hrabrost i hrana su imenice ženskog roda, Vildana Karalić-Avdić (30. juni): Šta god vam rekla u uvodnim riječima, Vildana je neizmjerno hrabra osoba. Kao takva, mogla je komotno napisati tekst o tome koliko je hrabrosti potrebno da čovjek prekine jednu uspješnu karijeru kako bi ispočetka počeo da gradi nešto novo i to bi bilo sasvim dovoljno i inspirativno. Na sreću, uradila je puno više od toga. Vildanin zapis između ostalog govori o tome kako sredina i jedna patrijarhalna kultura od malih nogu ubijaju hrabrost kod djevojčica, tražeći od njih da prije svega budu dobre, mirne i poslušne. Podsjetila me na jednu od najvažnijih spoznaja istraživanja sreće, a to je da su ljudi u stanju uraditi čuda kako bi bili ono što drugi očekuju od njih, čak i kada to dolazi nauštrb vlastite sreće. Vildana je, uz nevjerovatnu snagu uspjela da pronađe sebe čak i kada će ta „transformacija uključivati jedan stereotip od kojih feministkinje svijeta zaziru – povratak u kuhinju.“ Konačno, Vildana je, uzgredno i tako jednostavno, zapravo opisala nešto što odavno znam bez da sam to ikada to kraja osvijestio. Da hrana nije samo prehrana, nego emocija i to tako snažna da može da promjeni naše raspoloženje i redefiniše naše odnose prema drugima.

Nekoliko stvari koje bih voljela da sam znala prije nego što sam postala mama, Ajla Aganović Demirović (7. juli): Ima jedna epizoda u How I Met Your Mother kada Lily i Marshall postanu roditelji i Ted, njihov najbolji drug, počne po glavi da vrti scene njihovih blesavih tinejdžerskih dana, da bi potom uzviknuo „i ta djevojka je mama/i taj lik je otac!“. Ja sam imao priliku da odrastam s Ajlom i svjedočim njenim blesavim tinejdžerskim danima od kojih između ostalog izdvajam njeno pjevanje gdje stolica biva bina, a daljinski mikrofon. Baš kao i Lily, i ta djevojka je danas mama. I to kakva. Ista predanost s kojom bi se popela na stolicu i pjevala u daljinski, je ista predanost s kojom je danas posvećena svojoj djeci. Barem jednom sam svu tu transformaciju gledao sa suzama u očima. Zaista, Ajlu između ostalog volim jer je all-in-osoba i zamolio sam je da piše o iskustvu majčinstva zato što tako duboko misli i tako široko osjeća, bez da ikada piše o tome. Ona nije osoba koje bi vas ikada bombardirala savjetima koje niste tražili, ali od koje biste potražili savjet samo kada biste i nekoliko minuta proveli s njenim dječacima.

Velike stvari oko nas o kojima malo razmišljamo, Samra Čardaković (14. juli):  Samra govori o teškim stvarima o kojima se jednostavno govoriti mora i iz iskustva decenijskog rada u Posebnom odjelu za ratne zločine na Sudu Bosne i Hercegovine. Samra je u sudnici svjedočila stvarima kojima bi bolje mjesto bilo u nekoj knjizi, pa sam posebno sretan što će svoje iskustvo prvi put podijelila na ovaj način. Iako iz razumljivih razloga imamo želju za zaboravom kako bi iole živjeli normalne živote, njen tekst nas tjera da nikada ne izgubimo iz vida da su žrtve rata još uvijek oko nas. U njemu, između ostalog, upozorava kako se „rijetko osvrnemo oko sebe i pomislimo da su ljudi koje svakodnevno susrećemo na ulici možda preživjeli logor, gledali mučenja i ubistva svojih najbližih i pretrpili seksualno nasilje.“ Zaista, dok fizičke posljedice rata polako blijede, lako je zaboraviti da su nevidljivi ožiljci nažalost još uvijek svuda oko nas. Svjesni toga, možda uspijemo da pokažemo malo više empatije i razumijevanja prema svakodnevnim stvarima poput nervozne osobe na šalteru, nestrpljenja u saobraćaju, anksioznosti koju ljudi osjećaju u gužvama, pa i Samrinog straha od zemljotresa.

Kako budan sanjati?, Igor Mišić (21. juli): Igor je voditelj projekta Ex-Yu Rock Centra u Sarajevu. Centar je plod entuzijazma i prednosti nekolicine ljudi koji su krajem 2022. pokrenuli nešto što će u godinama što dolaze postati jedan od simbola Sarajeva. Pisao sam dosta o tome šta je jedna kritična masa ljudi u stanju da napravi i ovo je vidljiv i bučan dokaz toga. Igorova prednost, energija i ljubav prema jugoslovenskoj muzici su zarazni i najbolji način da se uvjerite u to je da dođete da vas provede kroz Centar. Na kraju dana, Centar nije stvar jugonostalgije, mada nas tjera da čuvamo svoje i budemo iskreno ponosni na nešto što je dio naše kulturne baštine. On nije tu da bi konzervirao prošlost, već za misiju ima stvaranje nove muzike, bendova i konačno scene. Igorov tekst također govori o društvenoj odgovornosti muzike i kroz njega ćete između ostalog saznati zašto je Modra rijeka od Indexa remek-djelo epskih razmjera. Ukratko, zamislite da je Jim Morrison otpjevao pjesmu koju je napisao Walt Whitman, a čiji je cover uradio Andy Warhol. E mi smo tako nešto već jednom uradili. I možemo ponovo.

Kako i zašto (ne) funkcionišemo?, Jasmin Omerdić (28. juli): Imao sam ogromnu sreću da u životu budem okružen nevjerovatnim pravnim umovima, koji dišu, žive i razumiju pravo do zadivljujućih razmjera. Jasmin spada u tu grupu ljudi i većinu stvari koje danas znam o pravu dugujem upravo njemu. Jasmin je, spletom raznih okolnosti, dvije i pol godine proveo radeći za Vladu Federacije BiH. Njegova priča je posebna, između ostalog, jer je na to mjesto došao iz privatnog sektora, bez da je bio član bilo koje političke stranke. Danas ponovo radi u privatnom sektoru, gdje uspješno razvija svoju karijeru. Ističem ovo, jer mi je stalo da znate da mu taj period nije trebao. To je bio rezultat iskrene želje da nešto uradi, umjesto da se stalno žali. Došao je kao slobodan čovjek i otišao kao slobodan čovjek, a jedna od najvećih vrijednost slobode je što možete otvoreno da govorite o svemu. Znam da je to iskustvo za njega bilo transformativno i imao sam veliku želju da ga ovdje podijeli, posebno jer je rijetko, jedinstveno, hrabro i baš zato što se u velikoj mjeri ne poklapa s onim što uglavnom mislimo o državnoj službi. 

Prijavi se
Obavijest o
guest

0 Komentara
Linijski komentari
Vidi sve komentare

Add Your Heading Text Here