Neće.
Ovo govorim iskreno i iz uvjerenja.
Ali postoji jedna dinamika koja je opasna i koja dovodi do loših ishoda, čak i kada niko ne vjeruje u njega, niti ga iko iskreno želi.
Jedna mala uvodna priča: U Levijatanu, Thomas Hobbes je iznio tri načelna uzroka sukoba. “Prvo je natjecanje, drugo nepovjerenje, a treće slava. Ono prvo navodi ljude da se napadaju radi dobiti, drugo radi sigurnosti, a treće radi ugleda.”
Drugi uzrok je krajnje zanimljivi i za ovu priču posebno važan. Ako strahujete od toga da je vaš susjed sklon nasilju i da će da vas smakne, onda ćete biti skloni da se zaštitite, između ostalog tako što ćete ga preventivno napasti. Moguće je da ćete imati ovaj poriv, čak iako inače ne biste zgazili na mrava, prosto jer ne želite da se unaprijed predate, da vas neko uhvati nespremne i dozvolite da neko vrši nasilje nad vama. Tragedija leži u tome što i vaš susjed — koji možda također nikada ne bi zgazio mrava — također ima istu računicu.
Još gore, čak i da vaš susjed na početku zaista vjeruje da nemate apsolutno nikakve zle namjere prema njemu, on će i dalje imati razloga da vas napadne ukoliko vjeruje da vi vjerujete da vam želi zlo. Na kraju, vi možda zaista i završite s porivom da ga napadnete prvi i tako sve u krug. Ovaj paradoks je poznat kao Hobbesova zamka.*
Stvarno, vidite li tragediju ove priče? Vidite li kako i miroljubivi ljudi mogu biti podstaknuti na nasilje kada vjeruju da im druga strana želi zlo, čak i kada sve to zapravo nema nikakve veze s objektivnom stvarnošću? To vam je ujedno i teorija igara. Optimalni scenarij je da niko ne napadne nikoga. Ali ako nemate povjerenje u drugu stranu, doći ćete do ishoda u kojem su svi gubitnici.
A ovaj osjećaj nepovjerenja i straha može da izmakne kontroli u slučaju masovne histerije kada stvari dođu do tačke ključanja, i bojim se da se olakim potezanjem priče o ratu sve više približavamo toj tačci.
Ne mogu vam reći da vas ne bude strah, jer strah nije stvar razuma. Kao inače u životu, čovjek treba da se nada najboljem, ali da bude spreman i na najgore.
Ali vam želim reći da ne pričate previše i olako o ratu, da ne slutite na rat, a po najmanje pozivate na rat. Jer, da ponovim nešto što odavno nisam — ono što ljudi smatraju stvarnim, stvarno je u svojim posljedicama.
U tom smislu, ovaj članak predstavlja donekle paradoks i imao sam moralnih dilema da li uopšte da ga napišem.
Stvarno, nisam želio da dodam na ovu priču. Želja mi je da oduzmem od nje.
__________
[*] Hobbesa nikada nisam čitao. Priča je iz The Better Angels of Our Nature od Stevena Pinkera.
Ideje imaju posljedice. 