O ponudi i potražnji (Alternativni naslov: Da li rokeri trebaju svirati narodnjake?)

Zakon ponude i potražnje je jedna od najboljih stvari koju svijet duguje ekonomiji. I stvarno, ekonomija je najljepša i najbolja onda kada je jednostavna. Suprotno tome, što je više jednačina i brojeva, to je beskorisnija i potencijalno opasna. 

Bilo kako bilo, zakon ponude i potražnje je dobar prikaz svijeta u kojem živimo i u većini slučajeva odličan putokaz. Ukratko, ponuda i potražnja diktiraju cijene i količine stvari koje želite da kupite. Ukoliko raste potražnja za nečim, u pravilu će rasti cijena i ponuđena količina. Ukoliko raste ponuda, stvari će biti jeftinije, a tražena količina veća. 

Jedan dio ove priče — onaj koji se odnosi na potražnju — je jasan kao dan. Tamo gdje se nešto traži, naći će se i neko voljan da to ponudi, prosto jer od toga može da zaradi. Spoznaja Adama Smitha prema kojoj ljudi — ganjajući svoj vlastiti interes — na kraju završe tako što također promiču društveni interes kao da čarobno bivaju vođeni nevidljivom rukom je možda jedna od najpoznatijih i najdubljih u historiji ekonomske misli

Ukoliko pojedinac voli Grand paradu, Zvezde granda, Farmu i Velikog brata, onda mu dajte Grand paradu, Zvezde granda, Farmu i Velikog brata. Ili, ukoliko ljudi vole i žele narodnjake, naći će se neko ko će im svirati narodnjake. Na tome će zaraditi i od toga će živjeti. 

Da li, onda, rokeri trebaju da sviraju narodnjake? Čini se da nemaju drugog izbora. Mogu biti principijelni, odbijati da sviraju narodnjake i na kraju umrijeti od gladi. Cinici će reći da samo budale žive za ideale. 

Ili mogu progutati gorku pilulu, i svirati za opšte narodno veselje. Cinici će u tom slučaju reći da su se prodali. U nekom smislu, oni se zaista i jesu prodali, ali šta očekujete od njih? Šta trebaju da rade? Šta vi zapravo hoćete?

Eh, ovo je jedan dio priče. 

Međutim, drugi dio priče — onaj koji se odnosi na ponudu — je puno zanimljiviji i važniji, ali upravo onaj koji je najčešće zanemaren. Jer, nekada u životu možete kod ljudi stvoriti želju za nečim, samo ukoliko im to nešto uopšte ponudite. Do Steve Jobsa, niko nije znao da želi iPhone. Danas svi žele iPhone.

Niko se neće zaljubiti u klasičnu muziku, ukoliko nikada ne čuje klasičnu muziku. Samo konzistentnom ponudom onoga što vrijedi možemo povećati potražnju za onim suštinskim, a ne za onim površnim. Zaista, istinska umjetnost omogućava da stvarnost vidimo drugim očima, dajući nam alternative i pokazujući da okruženje i život koji trenutno živimo ne moraju biti jedini mogući.

Ovo vam je dakle izbor: Možete ići lakšim putem i nuditi ljudima ono što žele — ma kako štetno za njih i poražavajuće za vas bilo. Od toga ćete zaraditi i imati ugodan život. Suprotno tome, ljudima možete ponuditi nešto drugo, uzvišenije, u nadi da će prepoznati vrijednost toga i tražiti to nešto. Od toga također možete zaraditi, imati ugodan život, ali potencijalno i umrijeti od gladi. 

Moje simpatije su kod ovih drugih, ali apsolutno razumijem i ove prve. 

I pojačaj stari radio, neka polude komšije.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s