Život Nassimovim očima (III)

The Black Swan

Ovo je Nassimova najpoznatija i najutjecajnija knjiga, a ovo je njena priča: Prije otkrića Australije, ljudi su bili ubijeđeni da su svi labudovi bijeli — nepobitno uvjerenje koje se temeljilo na činjenici da su, do pojave crnog labuda, isključivo viđali bijele labudove. Priča zapravo služi kao ilustracija o krhkosti našeg znanja kada se ono temelji na prethodnim zapažanjima i iskustvima. 

Najjednostavnije rečeno, poenta je sljedeća: Ne postoji broj bijelih labudova koje možete vidjeti u životu i na osnovu kojeg možete zaključiti da su svi labudovi bijeli, ali je dovoljna pojava samo jednog crnog labuda da znate da nisu. Sve što ste znali — ili ste mislili da znate prije toga — s pojavom crnog labuda u suštini postaje nevažno. Sama ideja crnog labuda koju je popularizirao Nassim u suštini označava izuzetno rijetku pojavu ogromnih posljedica. Zašto je ovo važno? 

Zato što je ono što ne znamo i ne slutimo u životu, zapravo puno važnije od onoga što znamo i očekujemo. Zaista, gotovo sve što je važno u našim životima nastaje kao rezultat rijetkih, ali izuzetno posljedičnih pojava. U isto vrijeme, međutim, mi i dalje nastavljamo da živimo život fokusirajući se na ono normalno — ono što nam je dato, znano i vidljivo. U filozofiji, ovo je poznato kao problem ćurke

Problem ćurke (ili kurbana), odnosno problem indukcije: Zamislite ćurku ili ovcu koji se hrane svaki dan. Sa svakim novim danom i hranjenjem, životinje postaju sve sigurnije da vlasnik brine za njihovo dobro, da su stvorene da budu nahranjene i da je njihov život stabilan. Ovo traje sve do jednog kobnog dana pred Dan zahvalnosti ili kurbanski bajram kada, pa eto, jednostavno završe kako završe. Hiljadu prethodnih dana stabilnosti zapravo ne znače ništa u poređenju sa samo jednim događajem — njihovim crnim labudom. U tome je dakle problem predviđanja budućnosti koje se temelji na prošlosti i prethodnim iskustvima. Dovoljan je samo jedan trenutak da poništi sve što ste mislili da znate. Primijetit ćete, također, kako sa svakim danom vaše samopouzdanje zapravo sve više i više raste, i da se najsigurnije osjećate u trenutku kada je stvarni rizik zapravo najveći.  

Imajući ovo na umu, zar nije tragikomično kako i dalje pokušavamo da zamislimo i predvidimo budućnost na osnovu onoga što smo vidjeli i proživjeli u prošlosti? Zaista, mi pokušavamo da budemo spremni na sve ono što dolazi tako što gledamo šta je to najgore što nam desilo ranije, a da pri tome ne primjećujemo sljedeću nekonzistentnost: Ukoliko prošlost, kroz iznenađenja koja niko nije mogao da predvidi, nije ličila na prošlost prije nje, zašto onda očekujemo da će budućnost ličiti na “prošlost” ovog trenutka?

Ovo ipak ne znači da smo bespomoćni. Utješno je što u suštini ne moramo da znamo koji će nas crni labud u životu pogoditi, odnosno i ne možemo. Jer, da možemo,, ne bi se ni desio. Sve što trebate da znate je da će u nekom trenutku da se desi, i da u najvećoj mogućoj mjeri budete spremni na to, to jeste da smanjite izloženost samo jednom događaju. Što bi rekla nana, ne stavljaj sva jaja u jednu košaru. Stvarno, ako nas historija ičemu uči to je da se stvari koje se nikada ranije nisu desile, u jednom trenutku dese.

Evo još nekoliko stvari iz knjige koje su ostavile poseban dojam na mene: 

Posebno bolan vid nezahvalnosti i jedan misaoni eksperiment: Pretpostavimo da je 10. septembra 2001. godine postojao neki političar koji je imao hrabrost, viziju i istrajnost da progura propis koji nalaže da sva pilotska vrata u avionima moraju biti konstantno zaključana i neprobojna. Ova mjera predstavlja značajan trošak za aviokompanije i smetnju za posadu. U isto vrijeme, ona bi vjerovatno uspjela da spriječi napade u New Yorku 11. septembra. Ali baš zato što se napad nikada ne desi, osoba koja je progurala ovaj propis ne dobije nikakvo priznanje. I ne samo to, pošto se mjera ispostavi finansijski bespotrebna i u svakom smislu suvišna, osoba gubi svaki vid kredibiliteta i vjerovatno karijeru.

Ovo je dakle priča o neotpjevanim herojima našeg vremena koji su nam spasili živote, ili pomogli da izbjegnemo katastrofe, ali čije grobove danas niko ne posjećuje i kojima se ne pišu nikakve knjige. Mi puno više slavimo ljude koji su imali sreću da okončaju ratove, ali ne i one koji su doveli do toga da nikada ne dođe do rata. 

Ne znam iskreno ni sam zašto me ova priča toliko dojmila. Valjda hoću da kažem da nekada u životu prosto trebate da radite stvari u koje vjerujete, čak i kada nikada nećete biti prepoznati za to. 

Paretovo načelo 80/20 u novom i fascinantnijem ruhu: Ovaj princip vam je vjerovatno poznat i počeo je s opažanjem Vilfreda Pareta da je 80 posto zemlje u Italiji u vlasništvu 20 posto ljudi. Načelo je u međuvremenu našlo upotrebu u svim sferama života, s tim da se ne radi o čeličnom zakonu već o dobrom okviru za razmišljanje o stvarima. Na primjer, 80 posto dohotka kompanije dolazi od 20 posto klijenata. Također, sve su prilike da 80 posto posla u firmi završava 20 posto ljudi. Nadalje, 80 posto vremena provodite u 20 posto odjeće koju posjedujete i tako dalje i tako dalje. Načelo je, kada se dovede do svog logičkog i matematičkog zaključka, zapravo još fascinantnije. Među ovih 20 posto koji rade 80 posto posla, također postoji još 20 posto koji rade 80 posto posla, tako da u konačnosti dođete do još moćnijeg načela 50/01 — iza 50 posto stvari se krije samo 1 posto uzroka. 

Zašto je ovo važno? Zato što u životu možete da se riješite velikih problema, ukoliko se fokusirate samo  na neke male dijelove. Da budem još konkretniji. Osamdeset posto stresa u životu vam vjerovatno stvara 20 posto ljudi koje poznajete. Ali je vrlo vjerovatno da vam 50 posto stresa, dolazi samo od jedan posto njih…:) 

Biti fin (walking the walk): Puno je bolje biti dobra i razumna osoba ako, s vremena na vrijeme i u opravdanim slučajevima, pokažeš da to možeš i da ne budeš. Dakle, možeš sebi dozvoliti da budeš fin, popustljiv i uljudan ukoliko i samo ukoliko nekada — sasvim neočekivano, ali opravdano — lupiš šakom od stol, sukobiš se s nekim, ili tužiš nekoga samo kako bi pokazao da znaš da igraš igricu. Bez toga si samo naivna budala. 

The Bed of Procrustes

Ovo je zapravo knjiga aforizama, i pošto su ovi zapisi ispali predugi, podijelit ću samo nekoliko najdražih s vama. Inače, ideja knjige se bazira na Prokrustu, liku iz grčke mitologije koji je putnike stavljao u svoj krevet, ali tako što bi im odsjekao noge ukoliko su bili preveliki, odnosno rastezao ukoliko su bili premali. I to je upravo ono što mi često radimo u životu — naravno ne s ljudima, već sa idejama. Ograničeni znanjem koje posjedujemo i stvarima koje razumijemo, mi ih na silu pokušavamo smjestiti u okvire, modele i teorije koje imamo, a koji često nažalost nisu ništa drugo do besmisleni. Nekoliko aforizama: 

“Ukoliko vam stvari brzo dosade, znači da vaš detektor sranja dobro radi; ukoliko zaboravljate (neke stvari), znači da vaš um zna da filtrira; ukoliko osjećate tugu, znači da ste ljudsko biće.”

“Dugoročno gledano, prije ćete prevariti sebe, nego druge.”

“Znak je slabosti izbjegavanje pokazivanja znakova slabosti.”

“Jedina razlika između tehnologije i ropstva je što su robovi u potpunosti svjesni da nisu slobodni.”

“Znate da imate utjecaja onda kada ljudi počnu da primjećuju vaše odsustvo više nego prisustvo drugih.”

“Bogat si onda i samo onda ukoliko novac koji odbiješ ima bolji ukus od novca koji prihvatiš.”

“Da bi se u potpunosti izliječili od novina, provedite jednu godinu čitajući novine od prošle sedmice.”

Ukoliko smo zaista jedina životinja s osjećajem pravde, to mora da je zato što smo ujedno i jedina životinja s osjećajem okrutnosti.”

“Ukoliko nešto izgleda nerazumno — i ukoliko postoji već dugo vremena — sve su prilike da imate pogrešnu definiciju racionalnosti.” I usko vezano za ovo “Potrebna je posebna mudrost i samokontrola da čovjek prihvati da mnoge stvari posjeduju logiku koju ne razumije i koja je pametnija od njega.”

Zaista, potrošio sam toliko riječi i opet nisam siguran jesam li uspio da prenesem koliko su ove knjige i misli značile u mom životu. Tek, zahvaljujući Incertu, osjećam da ujedno znam manje neko ikada prije, ali da istovremeno i razumijem više nego ikada ranije. Naučio da budem skromniji, puno-puno skromniji glede onoga što znam, ili mislim da znam u životu. Stvarno je istina da ne možete napraviti ništa sa znanjem, ukoliko ne znate gdje ono prestaje. Jer, postoji ta greška u našem razmišljanju prema kojoj stvari uvijek imaju neki razlog koji nam je lako dostupan i koji bez velikih problema možemo spoznati. 

I generalno nam je potrebno puno više poniznosti u životu. 94 posto Šveđana smatra da su natprosječno dobri vozači, dok 84 posto Francuza smatra da su natprosječno dobri u krevetu i to vam govori puno o ljudima. Puno je veća snaga potrebna da bi čovjek shvatio svoja ograničenja. Ovo sve ima nekoliko negativnih posljedica po moju karijeru. Odbijam da u međuvremenu dam objašnjenje zašto se nešto desilo, a posebno šta će se desiti u budućnosti. Intelektualno je puno iskrenije reći da se nešto desilo kao splet slučajnih okolnosti, nego dati razlog zašto se nešto desilo, ali svijet u kojem živimo upravo to zahtjeva od nas. Ne bi me čudilo da u jednom trenutku zbog toga dobijem otkaz.

Bilo kako bilo, zahvaljujući Nassimu, naučio sam da je najveća prednost novca u životu nezavisnost i mogućnost da radiš ono što zaista želiš. Čuva te od prostitucije uma i obveze da se pokoravaš autoritetima. I tako, s novcem koji sam zarađivao posljednjih godina nisam dobijao podstrek da radim još više kako bih ga uvećao, već upravo suprotno, kako bih radio manje, putovao više, jeo bolje i imao više vremena da čitam i pišem (ovaj blog). 

A ako bih morao da izaberem jednu rečenicu koja me najviše pogodila to je ova: 

“Propušteni voz je bolan samo ukoliko trčite za njim.” 

Jer, odbijajući da trčite za vozom, razvijete neki osjećaj da imate kontrolu nad svojim vremenom, rasporedom, a konačno i životom. 

Draga čitateljice i dragi čitaoče, došli smo do kraja. Nadam se da je bilo vrijedno vašeg vremena i hvala vam što ste izdržali.  

Vale!

Prijavi se
Obavijest o
guest

4 Komentara
Najstariji
Najnoviji S najviše glasova
Linijski komentari
Vidi sve komentare
Honey
Honey
3 years ago

Veoma zanimljivo!

“Osjećam da ujedno znam manje neko ikada prije, ali da istovremeno i razumijem više nego ikada ranije.”
Citanje me podsjetilo na Dunning-Kruger efekat, te bih voljela cuti i vase misljenje .

Lijep pozdrav

Ismar
Ismar
3 years ago

Pozdrav Adnane,
Hvala na ovome prikazu Nasimovog opusa . Ja sam cak , kao posljedicu , poceo citati ‘Skin in The Game’ i do sada mi se vise svida of Black Swan, knjige koju , do duse, nikad nisam u potpunosti zavrsio. Jedan od glavnih razloga za to je i cinjenica da Crni Labud predaje previse znacaja onim neocekivanim dogadajima za koje se ja ne slazem da imaju bas toliko uticaja na nas zivot kao sto to autor zeli prikazati. Zasto -, pa prosto zato sto mi puno toga korisnog u zivotu dobijamo upravo kroz ponasanje koje je u skladu sa slijedenjem ustaljenog i vremenom dokazanog ponasanja (oblaceci majicu kratkih rukava kad je napolju toplo a ne zimsku jaknu jer mislimo da ce se upravo tada dogoditi nagla promjena vremena) , a ne stalano se pripremajuci na neke veoma malo vjerovatne dogadaje.
Sve najobolje od Ismara i nastavi pisati i analizirati jer ti to veoma dobro ide.

Add Your Heading Text Here