O svijetu u 2024. godini

Predviđanje budućnosti je uzaludna rabota, ali džaba sve, mi nikada nećemo uspjeti da se odupremo tim mentalnim akrobacijama.

Ono što slijedi su samo neka od njih koja su, kao i prethodnih godina bazirana na tekstovima iz godišnjeg izdanja The Economista, sažeta u jednu priču.

Više od pola svjetske populacije će izaći na izbore, što će biti najviše ikada. Od Britanije do Bangladeša, od Indije do Indonezije, pa sve do novog Evropskog parlamenta, u 76 zemalja širom svijeta će se glasati barem za nekoga. Zaista, u svijetu u kojem postoji tek šačica država poput Kine i Eritreje u kojima se izbori nikada ne održavaju, ovo može izgledati kao pobjeda demokratije, osim što to neće biti. Tamo gdje postoje, izbori neće nužno biti slobodni, a ni pravedni, dok će pobjednik vrlo često biti unaprijed poznat. Uz to će se pojaviti i neki novi izazovi. Vještačka inteligencija (AI) će stvoriti sve više lažnih videa u kojima lideri opozicije navodno govore nečuvene stvari, što će barem u onim državama s nižim nivoom obrazovanja biti dovoljno da promijeni tok izbora.

Najvažniji izbori za budući smjer planete će svakako biti oni u Americi. Osim ukoliko se ne desi neko čudo, Biden i Trump će opet biti protukandidati – repriza koju rijetko koji Amerikanac iskreno želi da gleda. Obojica će za drugog tvrditi da je početak kraja države. Zbog svog izbornog sistema, na kraju će sve opet zavisiti od nekoliko desetina hiljada glasova u tek nekoliko saveznih država poput Arizone, Pennsylvanije, Georgije, Wisconsina itd. Iako je Biden 2020. godine pobijedio sa 7 miliona glasova razlike, da je samo četrdesetak hiljada ljudi u tri savezne države glasalo drugačije, svijet bi danas bio nešto drugačije mjesto.

Što se tiče njenih susjeda, Meksiko će sigurno dobiti svoju prvu predsjednicu, a Kanada bi također mogla raspisati izbore i Justinu Trudeau dodijeliti četvrti mandat  premijera države – nešto što ni njegovom ocu nije pošlo za rukom. 

NATO će obilježiti 75. godišnjicu postojanja i dobiti novo vodstvo, a slavit ćemo i 80 godina od iskrcavanja na Normandiju. Šest novih država će pristupiti BRICS-u, koji će tako predstavljati skoro polovinu svjetske populacije, trećinu globalne ekonomske moći i u svojim redovima imati dva od tri najveća proizvođača nafte u svijetu. Međutim, njihov glas i dalje neće biti tako snažan, prosto jer će i dalje imati puno više stvari koje ih razdvajaju nego spajaju.

Što se tiče rata u Ukrajini, strategija Rusije se uglavnom svodi na to da održi front u nadi da će se ukrajinski saveznici prije ili kasnije zasititi podrške. Iduće godine, to bi nažalost mogla postati bolna istina. Zapadna javnost će se sve više umoriti od sukoba, a Ukrajina će biti sve usamljenija. Po završetku rata, borci i članovi njihovih porodica će činiti desetinu ukupne populacije, a ožiljci traumi će opstati i dugo nakon što rat bude formalno završen. 

Britanija će iduće godine imati najmanji rast i najveću inflaciju kada su u pitanju najrazvijenije države svijeta, a Laburisti će po prvi put nakon 14 godina dobiti izbore. Jamajka će održati referendum i odlučiti da Charles III ne bude više njen kralj, a nešto slično bi mogla uraditi i Australija koja će pokušati da ponovo proglasi republiku. 

Što se tiče tužnih rekorda, iduća godina će gotovo sigurno biti najtoplija ikada, a postoji mogućnost da globalne temperature u prosjeku budu za 1.5 °C više od predindustrijskog nivoa što je granica koju kao nikada nismo trebali prijeći.  Energetska tranzicija neće imati alternativu, samo je pitanje da li ćemo uspjeti da spasimo planetu, ili samo kupujemo vrijeme.

Ima i nekoliko lijepih vijesti. U 2024. godini, proizvodnja energije iz obnovljivih izvora bi mogla prestići ugalj i tako postati naš primarni izvor. Evropske države će početi s izgradnjom prvih vještačkih energetskih otoka u Sjevernom i Baltičkom moru kako bi ukrotile tamošnje vjetrove, a novi i efikasniji tip solarnih panela s ćelijama perovskita će postati sve traženiji.

Turska i Bangladeš će dobiti svoje prve nuklearne elektrane, a Indonezija novi glavni grad – Nusantara.

Kao i sve tranzicije prije nje, i ova će stvoriti nove gubitnike i pobjednike. Nafta, plin i ugalj još nisu rekli svoju posljednju riječ, ali će potražnja za niklom, bakrom, kobaltom i litijem sve više rasti i dovesti do preslagivanja ekonomske moći. Čile, Peru, Australija i Indonezija će biti posebno na dobitku. Pojavit će se i neke druge države, poput Irana koji je nedavno saopštio da je otkrio drugo najveće nalazište litijuma na svijetu. Ogromne količine ovih ruda se nalaze u dubinama mora, pa ćemo zarad spašavanja jednog ekosistema početi da uništavamo drugi.

Kina bi iduće godine mogla postati najveći izvoznik automobila i u skorijoj budućnosti će biti odgovorna za proizvodnju dvije trećine baterija koje se koriste u električnim vozilima. Svako četvrto prodato auto će biti na baterije, a više od pola njih će biti prodato u Kini. 

Na velike ekrane će stići Here – film koji će 30 godina nakon Forresta Gumpa okupiti iste glumce, pisce i redatelje, premda neće imati veze s njim. Koristeći vještačku inteligenciju, glumci će u nekim scenama biti podmlađeni. A što se tiče muzike, nemojte se iznenaditi ako neki arapski izvođač iduće godine bude imao globalni hit.

AI će nastaviti da se razvija brzinom koju ne možemo razumjeti niti kontrolirati. Pojavit će se novi načini njene primjene, a tako neminovno i zloupotrebe, pa će svjetski lideri gledati da uspostave jedno svjetsko tijelo koje će imati zadatak da je regulira.  

U međuvremenu će doći do eksplozije online sadržaja koji će biti generiran od strane vještačke inteligencije. Zapravo, neki predviđaju da će do 2025. godine, 90 posto sadržaja biti od AI-a. Još uvijek nećemo gledati prvi film čiji je scenarij u potpunosti napisan od strane vještačke inteligencije, ali nećemo više biti ni daleko. Pošto AI zahtijeva silinu podataka kako bi se istrenirao, sve češće će se početi suočavati s manjkom novog i kvalitetnog online sadržaja. Kako bi premostile taj jaz, tehnološke firme će koristiti djela muzičara, pisaca i umjetnika kako bi trenirali AI, a oni će ih, s druge strane, tužiti jer ih niko nije pitao za to. Očekujte eksploziju sudskih sporova.

Inflacije će pasti, premda neće nestati, a centralne banke širom svijeta će oprezno početi da smanjuju kamatne stope. U pokušaju da zaštite svoje marže, firme će nastaviti da smišljaju nove načine kako da trošak prebace na potrošače, pa očekujte neviđeni bezobrazluk i dosta frustracije. Želeći da stanu u kraj štetnom poreznom takmičenju, više od 100 zemalja širom svijeta će od iduće godine početi primjenjivati minimalnu stopu poreza na dobit od 15 posto.

Post-pandemijski wanderlust će biti blagodat za turistički sektor, ali će se kulturne institucije širom svijeta i dalje boriti da privuku dovoljan broj posjetilaca. Katedrala Notre-Dame će nakon pet godina ponovo biti otvorena, a Nintendo će svoju staru fabriku u Kyotu pretvoriti u muzej. Većina avio-kompanija će prestati sa štampanjem fizičkih karata, a počet ćemo se pozdravljati i s papirnim ulaznicama bilo koje vrste. Vremena kada su nam karte s koncerata i utakmica visile iznad kreveta će postati stvar prošlosti. Falit će mi.

Svaki deseti stanovnik planete će biti stariji od 65 godina, a desetinu svjetskog bruto domaćeg proizvoda ćemo trošiti na zdravstvo. Afričke države će u prosjeku potrošiti skoro petinu ukupnih prihoda za otplatu vanjskoga dug, a tri decenije nakon aparthejda, velika većina ljudi u Južnoafričkoj Republici će i dalje biti nezadovoljna stanjem u državi.

Gledat ćemo Evropsko prvenstvo u fudbalu i Olimpijske igre u Parizu gdje ćemo po prvi put uživati u takmičenjima iz skateboardinga i breakdancea. Amerika će prvi put biti domaćim svjetskog prvenstva u kriketu, a globalni prihodi reklamne industrije će zbog silnih izbora i sportskih događaja porasti za 5 posto.

Firme će tražiti da se radnici vrate u urede. Oni će se boriti protiv toga i trenutno tržište rada će im ići u prilog, tako da će moći zanovijetati. U većini naprednih ekonomija rijetko će kada biti lakše naći posao nego iduće godine, što djeluje poprilično čudno pošto smo vjerovali da će dolazak robota dovesti do masovnih otpuštanja. Iako smo mislili da ćemo do danas samovozeće automobile uveliko viđati po cestama, još uvijek smo daleko od toga, ali ćete od iduće godine imati više šansi da barem negdje u svijetu uđete u robotaksi. Apple će početi s prodajom Vision Pro-a, mada ne očekujte prevelike redove i narudžbe. Google bi, skupa sa Samsungom, mogao izbaciti konkurenta kodnog naziva Iris.  Južna Amerika, u kojoj start-up kultura cvjeta posljednjih godina, bi iduće godine mogla dobiti svoj prvi unicorn (firmu čija procijenjena vrijednost prelazi jednu milijardu dolara).   

NASA će u oktobru lansirati sondu koje će posvećena proučavanju mogućeg života na jednom od Jupiterovih mjeseci. 

Bićemo i korak bliže da izliječimo (?!) pretilost. Dvije kompanije će lansirati svoje proizvode bazirane na GLP-1 (ne pitajte), koji imitiraju hormone koji čine da se duže osjećamo sitima, pomažu da razgradimo masti i djeluju na dio mozga koji signalizira glad. Ne znam, fakat ne znam. S druge strane, nemojte isključiti biljnu pandemiju koja bi svijet mogla gurnuti u masovnu glad. Genske terapije će pokušati liječiti sve više bolesti i vjerovatno dovesti do još neslućenih problema.

Očekivanja su da svijet neće moći da nastavi da ignoriše patnju Palestinaca, tako da bi mir konačno mogao da postane jedina održiva opcija.

Ovo je sada peta godina zaredom kako ove poglede u budućnost objavljujem kao dio bloga (a deveta kako pišem ove tekstove). Čitanje godišnjeg izdanja The Economista tokom novembra i decembra je jedan od najljepših novogodišnjih rituala koje imam, ali sam još prošle godine osjetio nešto što sam ove godine potvrdio, a to je da tekstove čitam s nekim pritiskom brinući o tome šta bih mogao napisati. Majstor u tome da sebi stvorim bespotreban pritisak čak i oko najljepših stvari, odlučio sam da to više ne radim, tako da će ovo biti posljednji zapis ove vrste.  

Ali ako ću biti iskren do kraja, onda ću reći da je nakon Gaze nešto umrlo u meni. Nešto me toliko razočaralo i pogodilo, da o nekim stvarima, kvazi-vrijednosti i pogledima ne mogu više da pišem s istim žarom, pretvarajući se da zaista nešto znače. Ne mogu to artikulirati smisleno, ali se nekako osjećam neiskreno.

Ako ikada nađete vremena, pročitajte u jednom cugu svih pet tekstova od 2020. do 2024. godine. Gledajući u retrovizor i znajući šta se sve desilo, a šta nije, bolje ćete razumjeti prve riječi ovog teksta.  

A što se mene tiče, u idućoj godini vam želim da nikada ne izgubite moralni kompas i da se borite za ono što ispravno, a ne ono što je popularno. Želim vam da ustrajete i da uprkos svim pandemijama, inflacijama i ratovima ne izgubite nadu da svijet može da bude bolje mjesto.

Želim vam puno iskrenih osmijeha i ljudi koji vam nikada neće dati da potonete.

Hvala vam što čitate i dijelite ovaj blog, hvala vam na svim lijepim komentarima posljednjih sedmica i dižem čašu za vas.

🌻