O anatomiji iskrenog osmijeha i slikanju

“Najbolje fotografije uvijek ostanu nesnimljene.

To je u redu. Ne treba sve završiti na fotografiji.

Ono što je najvažnije treba da ostane u sjećanju.”

— Semezdin Mehmedinović, Me’med, crvena bandana i pahuljica

Ovo što vidite iznad je slika s vjenčanja jednog od mojih najboljih prijatelja.

Znate li zašto je posebno lijepa?

Zato što je osmijeh na ovim licima iskren. 

A zašto je osmijeh iskren?

Zato što je slika spontana. 

A zašto je slika spontana?

Zato što je  uhvaćena u trenutku dok je mladoženja prijetio da potpuno sklizne iz ruku i udari na zemlju. Slika je ispala iskrena, jer on samo što nije ispao . Doslovno.

A zašto je to važno?

Pa zbog anatomije iskrenog osmijeha. 

Kada poziramo, mi ne savijamo veliki jabučni mišić (lat. musculus zygomaticus major). S druge strane, ukoliko uspijemo da se spontano nasmijemo, ne samo što savijamo veliki jabučni mišić, već i kružni očni mišić (lat. musculus orbicularis oculi), odnosno njegov manji dio oko očnih šupljina. Ako ste se za vrijeme pandemije pitali da li su ljudi bili u stanju da prepoznaju vaš osmijeh čak i ispod maske, onda znajte da jesu. Iskren osmijeh se ocrtava na očima.

Jedna nedavno obavljena studija je pokazala da ljudi nemaju nikakav problem da prepoznaju osmijeh u odnosu na neutralni izraz, čak i kada maska prekrije pola lica. Ljudi koji razvuku osmijeh čak i ispod maske su ocijenjeni kao atraktivniji, sposobniji i vrijedniji našeg povjerenja.*

Dakle, mi ne samo što ne možemo pokrenuti ove mišiće po želji. Ne — još važnije i ljepše od toga — njih je skoro nemoguće ne pokrenuti u prisustvu iskrene emocije.

Čisto ako ste se ikada pitali zašto ste umorni od silnih Instagram slika, lažni osmijeh je lažni osmijeh. 

A sada nešto o samom činu slikanja. 

Zašto uopšte slikamo stvari? Da bi sačuvali i zadržali sjećanje. To je barem priča koju sebi pričamo. 

To je u redu ukoliko se ikada vratimo na stvari koje smo uslikali, ali koliko nas to zaista ikada uradi? Nažalost, sam čin slikanja ne samo što znači da ne uživamo u onome što gledamo. Jedno nedavno istraživanje je pokazalo da lakše zaboravljamo stvari koje slikamo tj. da slikanje negativno utiče na naša sjećanja.** Efekat je utoliko gori ukoliko jednu te istu stvar slikamo više puta, što je s današnjim kamerama lakše nego ikada. 

Stoga je nekada možda najbolji način da nešto doživite i da ga se sjećate taj da se predate trenutku i telefon ostavite u džepu. 

U februaru ove godine, LeBron James je postao košarkaš s najviše postignutih poena u historiji, prestigavši Kareema Abdul-Jabbara. Inače, ovo je jedan od onih rekorda za koje se vjerovalo da nikada neće biti oboreni. Svi su željeli da svjedoče dijelu historije i karte za utakmicu na kojoj se vjerovalo da će rekord biti oboren su se prodavale i za više od 100.000 dolara. 

Ovo je zapravo trenutak u kojem LeBron postiže koš za historiji. Obratite pažnju na publiku. 

U njoj ima čovjek koji ne gleda, već vidi historiju. 

Na njega sam iskreno ljubomoran. 

__________

[*] Hopfensitz, A., & Mantilla, C. (2023). Smiles behind a mask are detectable and affect judgments of attractiveness, trustworthiness, and competence. Journal of Economic Psychology, 98, 102660.

[**] Soares, J. S., & Storm, B. C. (2022). Does taking multiple photos lead to a photo-taking-impairment effect? Psychonomic Bulletin & Review, 29(6), 2211-2218.