O prednosti domaćeg terena: Kako je COVID omogućio jedan neočekivano lijep prirodni eksperiment

Prednost domaćeg terena je nešto što razumije svako ko imalo prati sport. Ono što međutim nije u potpunosti jasno je odakle ona tačno potiče. Da li od domaćih navijača, buke, činjenice da uvijek igrate na istom terenu tako da poznajete svaki njegov dio, ili možda zbog umora i stresa kroz koje prolaze gostujući igrači zbog putovanja? Ovo je posebno važno za američke sportove gdje ekipe redovno putuju s jednog kraja države na drugi. 

Da se razumijemo, ove stvari nije moguće u potpunosti razmrsiti. Ponavljat ću ovo dok ne “promuknem”: Život je misterija koja se ne da naučno istražiti. To je ono što ga čini tako posebnim, čarobnim, ali i frustrirajućim. 

Nekada se, međutim, pruži prilika da osvijetlimo barem jedan dio velike crne kutije.

Na primjer, ukoliko biste željeli da istražite uticaj putovanja na učinak gostujućeg tima, u suštini biste morali imati sljedeću situaciju: Jedan dio sezone bi se igrao kao i inače, tj. ekipe bi dio svojih utakmica igrale na domaćem, a dio na gostujućem terenu. Potom bi se drugi dio sezone igrao u istom gradu, tako da nijedna ekipa više ne mora da putuje. Konačno, uporedili biste učinak timova dok su morali da putuju, sa učinkom kada svi igraju na istom mjestu (naravno pod pretpostavkom da su sve ostale stvari jednake, što je pretpostavka koju u životu skoro nikada ne možete da zadovoljite, ali to je neka druga priča za neki drug put). Ukoliko se rezultati razlikuju, mogli biste donekle tvrditi da je to zbog putovanja.

Barem kada je u pitanju košarka u NBA-u, ova mogućnost nažalost ne postoji.  Za razliku od američkog fudbala, ili recimo Lige prvaka gdje se barem finale igra na nekom neutralnom/ trećem stadionu, u američkoj košarci se sve utakmice igraju ili na domaćem, ili na gostujućem terenu.  

I tu bi se ova priča završila da samo, eto, nije bilo COVID-a… Uslijed pandemije, dvojica naučnika su dobila priliku da upravo istraže ovo što je gore opisano.* 

Šta se desilo?

Kao i većina stvari prošle godine, tako je i regularni dio NBA sezone zaustavljen u martu. Pet mjeseci kasnije, međutim, dvadeset i dva tima su se okupila na Floridi kako bi u Orlandu odigrala ostatak sezone. Kao i ranije, timovi su igrali jedni protiv drugih, tek ovaj put niko nije morao da putuje. 

Andrew McHill i Evan Chinoy su potom uporedili rezultate prije pandemije kada su timovi morali da putuju unutar iste, ali i više različitih vremenskih zona i pet mjeseci kasnije kada su sve ekipe igrale u istom gradu. Evo šta su našli:

  • Prije prekida sezone, timovi su pobjeđivali oko 64 posto svojih domaćih utakmica, dok su isti timovi u gostima pobjeđivali tek polovinu;
  • Ekipe koje su putovale  tokom regularne sezone — posebno one koje su putovale prema Zapadu i kroz više vremenskih zona — su imale manji procenat pogođenih šuteva iz igre, manje ofanzivnih skokova i više izgubljenih lopti, te su zbog toga gubile više utakmica;
  • Razlog zbog kojeg se sve ovo vjerovatno dešava je činjenica da putovanja dovode do značajnih poremećaja kada je u pitanju bioritam, unutrašnji sat i san. Tijelo se teško navikava na različitu dužinu dana, svjetla, mraka i poremećaje sna;
  • Međutim, od onog momenta kada su svi timovi igrali u Orlandu, ta razlika je u potpunosti nestala — više nije postojala statistički značajna razlika u pobjedama između timova koji su (barem na papiru) bili domaćini u odnose na goste;
  • Dakle, ispada da je prednost domaćeg terena prije svega zapravo nedostatak gostujućeg terena. Gostujuće ekipe moraju da ostvare vrhunski učinak u trenucima kada im tijelo jednostavno nije spremno za to. 

Naravno, i sami uočavate da istraživanje nije savršeno iz prostog razloga što su se utakmice u Orlandu igrale bez pravih, tj. u prisustvu virtualnih navijača. Da bi sve ovo bilo uporedivo, one su se zapravo trebale igrati pred pravim navijačima, tako što ekipe koje su na papiru domaćini imaju većinu svojih pristalica u dvorani. Mada, ko je ikada bio na utakmicama u Americi, zna da tu nema nekog pretjeranog navijanja (zasigurno ne onakvog kakvog smo navikli u Evropi), tako da ovaj uticaj možda i nije toliko presudan.

I to je to, pandemija je pružila jedan neočekivano lijep prirodni eksperiment koji je raj za ljude koji se bave naučno-istraživačkim radom. 

Zahvaljujući tome, neke stvari barem mrvicu bolje razumijemo, premda nam prava istina i dalje izmiče. I izmicat će nam… 

__________

[*] McHill, A. W., & Chinoy, E. D. (2020). Utilizing the National Basketball Association’s COVID-19 restart “bubble” to uncover the impact of travel and circadian disruption on athletic performance. Scientific Reports, 10(1)

Prijavi se
Obavijest o
guest

0 Komentara
Linijski komentari
Vidi sve komentare

Add Your Heading Text Here