Postoje stvari u životu čija vrijednost ne stane ni u jednu cijenu

Za početak, jedan podatak: Do sredine ovog stoljeća, 70 posto svjetske populacije će živjeti u gradovima, što je dvije i pol milijarde više ljudi nego danas. Kao posljedica toga, naši gradovi će očito postati sve veći i zbijeniji.  

Potom i jedno pitanje: Kako biste odredili vrijednost jednog parka, ili bilo koje zelene površine u gradu?

Ako razmislite malo, ovo nije nimalo bezazleno pitanje, prosto jer ćemo u godinama što dolaze sve češće biti u prilici da odlučujemo o tome da li da uklonimo neku zelenu površinu kako bismo izgradili novo naselje (ili digli neku novu poslovnu zgradu). U tim situacijama, odgovor na pitanje kako vrednujemo stvari postaje od neprocjenjive važnosti. 

Mene su posljednjih godina neizmjerno počeli iritirati ljudi koji mrze kapitalizam, a kao vole socijalizam, posebno oni koji misle da je to kul. Postoji, međutim, jedna stvar u današnjem kapitalizmu koja je tako tužna i podmukla, a tiče se naše sve veće sklonosti da stvari u životu vrednujemo i gledamo kroz novac. U jednom takvom svijetu, parkovi nemaju skoro nikakvu šansu. 

Zaista, kako biste odredili vrijednost jednog parka? Ako razmislite šta sve možete izgraditi na jednoj zelenoj površni, parkovi se čine skoro bezvrijedni. Potencijalni investitor će platiti zemlju, porez, komunalne usluge, građevinske radove, eventualno zaposliti ljude i tako dalje, i tako dalje. I to je argumentacija koja u suštini pobjeđue. S jedne strane imate skoro neiskorišteno zemljište bez ikakve vrijednosti, dok s druge strane imate višemilionsku investiciju.

Osim što to nije tako…

Ta zabluda i nemogućnost da neke stvari u životu izrazimo u novcu je nevjerovatno teška i posljedična tragedija. Parkovi i zelene površine ne samo što imaju svoju vrijednost, već vjerovatno imaju veću vrijednost od skoro bilo čega što bi ih zamijenilo. 

Postoje barem dvije ozbiljne studije iz Njemačke i Velike Britanije koje uvjerljivo govore o značaju parkova u našim životima.* Ljudi koji žive blizu zelenih površina, bašti i parkova su dokazano sretniji, zdraviji i zadovoljniji svojim životima. Fizički su aktivniji, uživaju u boljim socijalnim vezama, imaju niže razine stresa, te zbog manje zagađenosti očito i nižu vjerovatnoću obolijevanja od srčanih i respiratornih bolesti. Konačno, u nekim američkim gradovima ozelenjavanje slobodnog zemljišta je čak dovelo i do pada stope kriminala. Istina, individualno gledajući, ovi efekti nekada nisu preveliki, ali na nivou jedne zajednice prave ogromnu razliku. Uostalom, mi smo veliku većinu naše historije proveli živeći s prirodom. Evolucijski gledano, mi nismo nužno stvoreni za život u buci i betonu. 

Problem je nažalost u tome što se velika većina gore navedenih stvari ne da baš izmjeriti. Koja je tržišna vrijednost većeg zadovoljstva, iskrene sreće, jačih društvenih veza, čistijeg zraka, ili prosto cvrkuta ptica? Ne znamo i nikada nećemo znati, jer postoje stvari u životu koje jednostavno ne stanu niti u jednu cijenu. A ta potreba da sve izražavamo u novcu je upravo taj podmukli trijumf kapitalizma o kojem sam govorio. Nažalost, baš zbog toga što korist od parka imaju svi, dok korist od njegovog uništenja imaju pojedinci, zelene površine polako nestaju. Jer, ono što je odgovornost svih vrlo često u životu završi kao odgovornost nikoga.

Znajući sve ovo, Central Park u New Yorku stoji kao simbol jednog nevjerovatno lijepog prkosa. Tri i pol kvadratna kilometra zelenila i jezera koji netaknuti stoje na vjerovatno najskupljem komadu zemlje na ovom svijetu. U gradu koji je možda oličenje kapitalizma, profita i pohlepe — dakle čak i u jednom takvom gradu — ljudi razumiju da postoje puno važnije stvari u životu od profita. 

Postoji jedno neizmjerno lijepo pismo koje se često pogrešno pripisuje Márquezu i koje kaže:

Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta, i podario mi komadić života… stvari bih cijenio, ne po onom što vrijede, već po onom što znače. 

A ja bih glasao za one koji će sačuvati parkove ovog grada i koji neće dati da ih zamijeni još jedan stakleni šoping centar i još jedan parking. 

Da, ovo je bio politički post… 

__________

[*] White, M. P., Alcock, I., Wheeler, B. W., & Depledge, M. H. (2013). Would you be happier living in a greener urban area? A fixed-effects analysis of panel data. Psychological Science, 24(6), 920-928; i

Krekel, C., Kolbe, J., & Wüstemann, H. (2016). The greener, the happier? The effect of urban land use on residential well-being. Ecological Economics, 121, 117-127.

Jedna misao o “Postoje stvari u životu čija vrijednost ne stane ni u jednu cijenu

  1. Veoma lijepo i sazeto receno. Parkovi i priroda uopste je ono sto se ne moze novcem kupiti niti zamjeniti virtualnom verzijom nudenom od onih koji bi da nam prodaju jaja pod bubrege.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s