Krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, BBC je emitovao čuvenu seriju Civilisation koju je vodio britanski historičar Sir Kenneth Clark. U jednoj sceni, Clark stoji ispred Notre-Dama u Parizu i izgovara sada već čuvenu rečenicu pokazujući na katedralu:
‘Šta je civilizacija? Ne znam. Još uvijek nisam u stanju da je apstraktno definiram, ali vjerujem da mogu da je prepoznam onda kada je vidim.’*
To je to. Clark je razumio da u životu postoje stvari koje možda niste u stanju da opišete, ali ste itekako u stanju da ih prepoznate. Sami počeci ovog bloga su bili posvećeni razlici između nas i njih, to jeste, između nerazvijenog i razvijenog svijeta. Pošto su ti zapisi bili donekle apstraktni, u međuvremenu sam ipak otkrio jedan puno jednostavniji način razlikovanja naprednosti društva, a to je putem kulture stajanja u redu.
Čuo sam jednom kako u Japanu možete staviti neki predmet dok stojite u redu, otići negdje drugo, i vratiti se na isto mjesto u redu na kojem ste bili. Navodno niko neće preskočiti vaš red, ili ukoliniti predmet. Nisam nikada bio u Japanu, pa ne znam da li je ovo mit, ali nekako zvuči istinito. To je dakle vrhunac civilizacije. Na drugom kraju civilizacije imate, pa eto, između ostalog i nas.
Zaista, ukoliko želite da po dolasku u neku zemlju vidite s kim imate posla i na brzinu procijenite nivo njenog civilizacijskog napretka, stanite u neki red i počnite da obraćate pažnju na sljedećih nekoliko stvari. Evo vam vodič:
- Izgled: Jednako kao što se dan poznaje po jutru, tako civilizaciju poznajete po obliku reda u kojem stojite. Ako možete povući jednu pravu liniju između posljednje i prve osobe, tako da sve osobe koje čekaju u redu bivaju sa iste strane linije, onda imate posla sa visoko civiliziranim društvom. S druge strane, ako red više liči na neki trokut, neka vam je bog na pomoći. Pošto nekada nisam siguran da uspijevam da opišem ono što zaista želim da kažem, za potrebe ovog bloga sam to čak i nacrtao. Evo…:)
- Aktivnost: Što je više skakutanja i suptilnog gurkanja, a manje doslovnog stajanja u redu, to se bezbeli nalazite na civilizacijskom dnu.
- Dah: Što jače osjećate toplinu nečijeg daha na svom potiljku i što glasniji i veći kapacitet pluća ljudi pokazuju dok izdišu zrak, žao mi je, to ste na nižim granama civilizacije.
- Srklet: Jedan tako divan pojam našeg jezika, koji također spada u grupu stvari koje ne možete nužno definirati, ali definitivno znate kada ga osjećate. Dakle, što je veći nivo srkleta koji osjećate dok stojite u redu, to je manji civilizacijski napredak društva.
- Pozivi: Što je veći broj poziva koje ljudi koji čekaju u redu upućuju onima koji se već nalaze unutra —moleći ih da ih nekako uguraju — to ste izvukli deblji civilizacijski kraj.
- Kompozicija ulaza: I konačno, ako na samom ulazu imate manje čuvara nego što imate ljudi koji su izašli do ulaza da mašu i dozivaju ove što stoje u redu, bojim se da ste mogli otići i u neku kulturniju sredinu.
Dobra stvar ovog vodiča je što radi i na mikro-nivou, to jeste, na osnovu gorenavedenih parametara možete procijeniti koliko su kulturna pojedina mjesta koja posjećujete u istom gradu. Tvrdim da na isti način možete mjeriti i koliki je nivo vladavine prava u nekom društvu, to jeste u kojoj mjeri ljudi vjerujuju da su jednaki pred zakonom (i bogom), ali hajde da se zaustavim ovdje.
Pa eto, kada se već budete nervirali idući put, dok mirno i kulturno stojite u redu, barem se malo i zabavite.
__________
wpDiscuz
Lijepa prica kao i uvijek Adnane. Mora da si negdje nedavno morao stajati u redovima 😀.
Mozda jedna opaska, nisam bas siguran da je Japanska metodologija postena jer u biti stajanje u redu je ono sto vam daje pravo na to mjesto a ne neka stvar stavljena kao zamjena dok vi odete zavtsavati ostale stvari.
Ismar
Po preseljenju u Stockholm u srcu COVID-a tolikoo me je nervirala sama pomisao sto moram da stojim u redu za razne papire. (Pogadjas, svi redovi su u ravnoj liniji:))
Sve dok nisam tako cekajuci u redu upoznala srednjovjecnu zenu sa dredovima i zanimljivim stilom, koja se ispostavila jazz pjevacicom iz NY sa nevjerovatnooom zivotnom pricom.
Od tada se radujem stajanju u redu i novim zanimljivim poznanstvima:)
Po preseljenju u Stockholm u srcu COVID-a tolikoo me je nervirala sama pomisao sto moram da stojim u redu za razne papire. (Pogadjas, svi redovi su u ravnoj liniji:))
Sve dok nisam tako cekajuci u redu upoznala srednjovjecnu zenu sa dredovima i zanimljivim stilom, koja se ispostavila jazz pjevacicom iz NY sa nevjerovatnooom zivotnom pricom.
Od tada se radujem stajanju u redu i novim zanimljivim poznanstvima:)