O rođendanu

Na današnji dan, prije tačno godinu, ovaj blog je ugledao svjetlo dana. Kada sam objavio prvi zapis, između ostalog sam napisao i ovo: 

“Za mnoge stvari ne tvrdim da će biti tačne, ili ispravne, ali se nadam da će vas barem malo zbuniti i uvjeriti da znamo puno manje nego što mislimo. Ovo je moj pokušaj da zapalim malu svijeću, umjesto da konstantno proklinjem mrak.

Jedini cilj koji sebi postavljam je da budu zanimljivi. Da ljudima koji izdvoje vrijeme i svrate ovdje pobudi volju za čitanjem i da ponudi neki drugačiji pogled na sve naše snage, slabosti, zablude i strasti, a da u isto vrijeme bude mali prozor u čarobni svijet koji nas okružuje.” 

Ako bih mogao da poželim nešto za ovaj rođendan, to je da sam ispunio ovo što sam gore napisao. 

A poklon? Najljepši poklon koji sam mogao poželjeti su zapravo poruke i komentari koje sam za ovo vrijeme dobio od ljudi. Nekada mi stvarno djeluje nevjerovatno da još uvijek postoje ljudi — koje u pravilu ne poznajem — koji nađu vrijeme i potrebu da vam se jave i napišu nešto lijepo. U svijetu prepunom cinizma, to je neopisiva radost. U konačnosti, vjerujem da pristojan skandal na klixu ima više pregleda za dan, nego ovaj blog za godinu, ali to nije presudno, prosto jer komentari koje sam dobio ionako ne stanu ni u jedan broj. 

I uprkos tome, blog je imao barem jednog čitaoca u 55 različitih zemalja širom svijeta — od Dominikanske Republike do Mozambika — a tekstovi su objavljivani na Buki, AlJazeeri i Oslobođenju.

Što se tiče najčitanijih zapisa, kako je blog postajao popularniji, tako je i svaki naredni post u pravilu imao više pregleda od prethodnog. Kako god, tekst o C. i drugi dio o sreći su najčitaniji tekstovi koje sam napisao. Od prvih tekstova koje sam pisao, Nepodnošljiva logika kolektivnog djelovanja i onaj O Bubi, Jali i snazi riječi se nekako još uvijek redovno čitaju, što valjda nešto govori. Tekst O budućnoj biblioteci, knjigama i čitanju sam pisao sa najvećim uživanjem, a metaforama sam u međuvremenu postao opsjednut. 

Još jedna stvar koju napisah prije godinu je da će ovaj blog biti o svemu, svačemu i ničemu. Tako nekako stvarno i ispade, što je njegova najveća slabosti, ali nadam se i najveća snaga. 

Naša nesposbonost da zamislimo drugačiji svijet, napisao je Rutger Bregman u Utopia for Reslist, nije dokaz nemogućnosti promjene, već naše siromašne mašte. Shodno tome, volio bih da vas u idućoj godini ovaj blog ohrabri da barem malo više maštate. 

Sa čuđenjem kako je opet proletjela jedna godina i radujući se svemu što dolazi, zahvaljujem vam se što i dalje svratite ovdje i dižem čašu za vas. 

Živjeli! 

E da, blog je za prvi rođendan, zahvaljujući drugu Bojanu, dobio mali plamen, a bome i zvaničnu facebook stranicu.

Prijavi se
Obavijest o
guest

3 Komentara
Najstariji
Najnoviji S najviše glasova
Linijski komentari
Vidi sve komentare
Irma
Irma
3 years ago

Happy anniversary! Kako dodjes na ideju i kako odlucis o cemu ces sljedecem pisati?

Irma
Irma
3 years ago

Hvala na odg:).
Definitivno teme koje obradjujes jesu zanimljive, inspirative i edukative te omogucavaju razmisljanje o novoj perspektivi stvari. Samo nastavi!!

ps. pratim i ovaj blog osim tvog. Pogledaj, mozda ti moze posluziti kao dodatna inspiracija u nekom smislu.
https://www.profgalloway.com/

Add Your Heading Text Here