Budite dobri prema svom jeziku: O metaforama

Tek nekoliko puta tokom stoljeća — napisala je brilijantna autorica Brainpickingsa Maria Popova — pojavi se knjiga koja ima moć da dovede u pitanje naše osnovne pretpostavke i natjera nas da i najbanalnije stvari u našem životu počnemo gledati novim očima.

Redovi koji slijede su bazirani na takvoj jednoj knjizi i predstavljaju nešto najfascinantnije što sam pročitao poslije dugo vremena. Iskreno, jedino me strah da ovu priču neću uspjeti da ispričam kako treba.

Kako god, ovo je samo nastavak priče o tome kako ideje imaju posljedice i potrebi da budemo dobri prema svom jeziku, ali ako vas ovaj čarobni svijet metafora bude i u pola dirnuo kao mene, obećavam vam da na stvari nikada više nećete gledati kao prije.

Želja mi je da pokažem tri stvari: (I) Prvo, da su metafore svepristune, čak i kada većinu vremena nismo ni svjesni toga; (II) drugo, da nisu samo stvar jezika, već način na koji razumijemo svijet; (III) i konačno, i možda najvažnije, da imaju značajne posljedice, čak i u smislu naših djela. 

Krenut ću redom.  

I. Metafore su sveprisutne, čak i kada većinu vremena nismo svjesni toga. 

Metafore, ukratko, predstavljaju način na koji neku (u pravilu apstraktnu) stvar doživljavamo i razumijemu kroz neku drugu, određeniju stvar.

Ovo su neki od primjera: 

Vrijeme je NOVAC

  • Bilo bi ti bolje da uložiš svo to vrijeme u nešto pametnije.
  • To je bio čist gubitak vremena. 
  • Potrošili smo previše vremena na gluposti.
  • Ako budemo išli ovim putem, uštedit ćemo puno vremena. 
  • Ova gužva će nas koštati puno vremena. 
  • Je li stvarno vrijedno trošiti vrijeme na to?

Rasprava je RAT/BORBA

  • Napao je svaku slabu tačku njegovog argumenta. 
  • Tvoje tvrdnje su neobranjive. 
  • Ja nikada ne mogu dobiti raspravu sa njom. 
  • Ubila ga je argumentima. 
  • Demolirao je svaku njenu tvrdnju. 

Teorija (i rasprava) su GRAĐEVINE

  • Na čemu se temelji njena teorija?
  • Njegova teorija je klimava
  • Na čemu tačno gradiš svoju tvrdnju?
  • Poslije ovih dokaza, njegova teorija se prosto raspala. 
  • Imaš li neki argument koji podupire tvoju tvrdnju?

Moralne stvari su ČISTE

  • Bavio se nekim prljavim radnjama. 
  • Nisu tu čista posla. 
  • Šta god sada rekao, ne vjerujem da ga išta može oprati nakon svega što je uradio. 

Dobre stvari su GORE; loše DOLJE. 

  • Dostigli smo vrhunac prošle godine. 
  • Njen rad ima visok kvalitet. 
  • Od tada je nažalost sve krenulo nizbrdo. 
  • Stvari su na najnižem nivou ikada. 
  • Pao je na niske grane. 

Ljubav je PACIJENT 

  • Ova veza je bolesna. 
  • Njih dvoje imaju jak i zdrav brak. 
  • Njihov brak je mrtav i nema šanse da ga bilo šta oživi
  • Nekako smo uspjeli da ponovo stanemo na noge. 

Ljubav je MAGIJA

  • Očarala me je. 
  • Nakon određenog vremena, magija je prosto nestala. 
  • Kada sam s njom, osjećam se kao u transu.
  • Kada je s njim, ona je kao hipnotizirana.

II Metafore nam pomažu da razumijemo svijet

Dakle, monge stvari koje zauzimaju posebno mjesto u našim životima — kao što su ljubav i vrijeme — su isuviše apstraktne, zbog čega nam je potrebno nešto kako bismo barem djelimično uspjeli da razumijeno ono što nas dodiruje. A to nešto su vrlo često metafore. 

U Metaphors We Live By, kognitivni lingvisti George Lakoff i Mark Johnson su pokazali da metafore nisu samo stvar jezika, već način na koji razmišljamo i razumijemo svijet. One utiču na naše misli, stavove i djela i pomažu nam da razumijemo ono što ne možemo vidjeti, okusiti, čuti, pomirisati, ili dodirnuti. 

Dakle, pojmove koji nisu dovoljno jasni, ili su isuviše apstraktni, mi shvatamo kroz druge, određenije pojmove. To međutim ne znači da metafore biramo nasumično. Ne, one se u pravilu temelje na našem neposrednom i svakodnevnom iskustvu svijeta koji nas okružuje, te kulturi u kojoj se nalazimo. Gore pomenuta metafora vrijeme je NOVAC je na primjer relativno nova i ne postoji u svim kulturama u svijetu, budući da je prije svega plod industrijalizacije i kapitalističkog sistema.

Evo još nešto: 

Razum je GORE; emocije su DOLJE. 

  • Nije uspio da se uzdigne iznad svojih emocija. 
  • Imali smo visok nivo intelektualne rasprave. 
  • Rasprava je pala na čiste emocije. 
  • Ne spuštaj se na njegov nivo (tj. budi razuman i ne daj da te emocije nose).
  • Osjetila sam nešto duboko u sebi. 

Od malih nogu nas uče da su emocije stvar srca, a razum stvar glave. To je jedan od razloga zašto je razum gore, a emocije dolje, premda danas zahvaljujući nauci znamo da i razum i emocije zapravo potiču iz glave tj. različitih dijelova mozga.

Ovo je na primjer razlog zašto je riječ hope (kao emocija) na čuvenom Obaminom posteru iz 2008. godine u predjelu grudi, a ne znad njegove glave.*

Ali priča tek sada priča postaje stvarno zanimljiva. 

III. Metafore imaju posljedice 

Metafore ne samo što upravljaju našim mislima, već i djelima. 

U pogovoru koji su objavili 2003. godine, Lakoff i Johnson su napisali da metafore mogu odlučivati o pitanjima rata i mira, ekonomskoj politici i pravnim odlukama. Ovo su neki od najzanimljivijih primjera. 

Nada je SVJETLO

  • Nakon bezbroj neuspjeha, konačno je ugledao svjetlo na kraju tunela. 
  • Nemojte se obeshrabriti. Predstoje nam vedriji dani. 
  • Nažalost, situacija stvarno djeluje mračna. 

Važne stvari su TEŠKE

  • Njegovo mišljenje ima posebnu težinu.
  • Trebamo donijeti nezimjerno tešku odluku. 
  • Bio je svjestan težine zadatka. 

Što se tiče prve metafore, naučnici su u jednom istraživanju pokazali da osobe koje imaju manje nade u svoju finansijsku budućnost u prosjeku troše više električne energije na osvjetljenje. U drugom primjeru su dvjema grupama studenata dali USB i zamolili ih da procijene njegovu težinu. Jednoj grupi su rekli da USB sadrži važne poreske podatke, dok su drugoj rekli da sadrži zastarjele podatke. Možete pogoditi koja grupa je mislila da drži teži USB u rukama.** 

A sada slijedi nešto stvarno zanimljivo i mislim neočekivano. 

Pošto metafore u suštini nikada ne otkrivaju sve o nekom pojmu, one funkcionišu tako što naglašavaju jednu, istovremeno skrivajući neku drugu stranu. To dovodi do toga da ljudi doslovno drugačije vide i shvataju svijet zavisno od toga kroz koju metaforu gledaju na stvari. Aristotel je na primjer smatrao da ljubav čini jedna duša koja nastanjuje dva tijela, što nije jedini način na koji možete da tumačite ljubav. 

Ljubav je PUTOVANJE

  • Naša veza se nalazi na raskrnici/Naša veza je u ćorsokaku.
  • Mislim da je najbolje da idemo odvojenim putevima
  • Mislim da ova veza ne ide nikud. 
  • Zar tek tako da odustanemo, gledaj dokle smo došli

Ljubav kao JEDINSTVO

  • Ona i ja samo kao jedno. 
  • Ona je moja bolja polovica. 
  • Stvoreni smo jedno za drugog

Na ljubav dakle metaforički možete gledati kao savršeno jedinstvo dvaju polovina, ili kao putovanje i to nije beznačajno po vašu vezu.

Spike Lee (ne taj) i Norbert Schwarz su pokazali da su parovi koji ljubav shvataju kao jedinstvo manje zadovoljni sa svojom vezon nakon svađe, nego parovi koji na ljubav gledaju kao putovanje. Ako na ljubav gledate kao savršeno jedinstvo, onda bilo kakve probleme u vezi tumačite kao manjak savršene harmonije i dovodite u pitanje da li vaše srce stvarno kuca kao jedno. S druge strane, ako na ljubav gledate kao na putovanje, onda znate da svaki put ima svoje uspone i padove i svađe ne shvatate tako tragično.***

A pošto metafore imaju moć da oblikuju stvarnost, ljudi na vlasti imaju moć da nametnu metafore kroz koje gledamo na stvari. 

Prije nekoliko godina, Grčka ekonomska kriza je u njemačkim medijima često bila opisivana kao bolest i nevrijeme: Grčki pacijent; samoizlječiva moć tržišta; opasnost od zaraze ostalih tržišta; oluja na finansijskim tržištima itd. Pored toga, često se pribjegavalo i pedagoškim metaforama prema kojima Grčka treba da nauči lekciju ili Grčka treba da uradi svoj domaći zadatak. Dakle, imali ste nestašnu i nedoraslu Grčku, koju odrasla i zrela Njemačka i ostale zemlje trebaju disciplinirati i naučiti nečemu. To je ono što se htjelo izazvati ovim metaforama.^

I za kraj, razmišljajući o svemu ovome posljednjih sedmica, sjetih se još jedne zanimljive metafore: 

Dejtonski mirovni sporazum je LUĐAČKA KOŠULJA. 

Ova metafora očito treba da izazove sliku prema kojoj nismo u mogućnosti da se sami oslobodimo, tako da nam očito opet treba neko drugi da dođe i riješi nas naših muka. Jedino što na kraju i dalje ostaje nejasno je da li smo stvarno ludi, ili nismo. 

Kada je u pitanju jezik, neutralne riječi u suštini ne postoje.

Budite pažljivi i dobri prema svom jeziku. I da, hvala vam puno što čitate ovo. 

__________

[*] Cian, L., Krishna, A., & Schwarz, N. (2015). Positioning Rationality and Emotion: Rationality Is Up and Emotion Is Down. Journal of Consumer Research, ucv046.

[**] Landau, M. J., Zhong, C., & Swanson, T. J. (2017). Conceptual metaphors shape consumer psychology. Consumer Psychology Review, 1(1), 54-71. 

[***] Lee, S. W., & Schwarz, N. (2014). Framing love: When it hurts to think we were made for each other. Journal of Experimental Social Psychology, 54, 61-67.

[^] Proveo sam u jednom periodu života puno vremena zanimajući se za Grčku krizu. Svo to vrijeme razmišljanja se svodi na ovo: Grci su sami krivi što su se našli u situaciji u kojoj su se našli, ali su  Evropska unija i ostale države (prije svega Njemačka) krive što je kriza bila tako duga i bolna. 

Prijavi se
Obavijest o
guest

1 Komentar
Najstariji
Najnoviji S najviše glasova
Linijski komentari
Vidi sve komentare
trackback

[…] govori. Tekst O budućnoj biblioteci, knjigama i čitanju sam pisao sa najvećim uživanjem, a metaforama sam u međuvremenu postao […]

Add Your Heading Text Here