Forever Tiersening

Sjećam se da su za vrijeme odrastanja postojale dvije vrste ljudi. Oni koji su nešto zavoljeli, pa to ljubomorno čuvali da bi bili jedini koji nešto vole i furaju, osporavajući drugima da ih u tome prate. Ako u tome ne bi uspjeli, u najmanju ruku su uvijek utjehu mogli tražiti u tome da su bili ‘prvi’. Oni su uživanje ponajviše crpili iz svoje unikatnosti. 

I postojali su oni, koji kada nešto zavole, imaju potrebu da svi oko njih učine isto. Svoje uživanje su crpili iz činjenice da u tome uživaju i drugi, tražeći potvrdu da je to što vole zaista vrijedno ljubavi i pažnje, u čemu su nerijetko bili dosadni i posljedično izazivali otpor. 

Ja sam ponosni pripadnik ove druge grupe. 

Nisam nikada naučio da sviram neki instrument i o muzici nažalost ne znam puno. Jedino što znam je da je volim, jako, i da kod mene uvijek nešto svira. O uticaju muzike na ljude i ljudski mozak je ispisano bezbroj naučnih članaka. Dokazano je, na primjer, da muzika povećava kreativnost i kognitivnu sposobnost, smanjuje stres i pomaže u lijčenju. Kroz muziku svijet vidimo drugim očima i to doslovno: Ljudi neutralne izraze lica ocjenjuju puno sretnijim nakon što slušaju veselu, nego kada slušaju tužnu muziku.*

U čitavom tom svijetu muzike, Yann Tiersen zauzima prvo mjesto iz razloga koje nažalost ne znam opisati. Jedino što mogu da ponudim je da njegova muzika na mene ima dejstvo kao rijetko šta u životu. Muzika navodno spada u avant-garde, bal-musette i minimal, što mi apsolutno ne znači ništa. Sve što znam je da ne poznajem ljepše note. Osim toga, nisam imao pojma kako zapravo čarobna harmonika može da bude. 

Ako bih ikada morao da opišem ovu muziku, bila bi nešto između melanholične veselosti, ili vesele melanholije, što je valjda i život. 

Ovaj tekst, kao i većina prethodnih, su uglavnom pisani uz ovu muziku. Spadajući u gore navedenu drugu grupu, odlučih da ovo podijelim sa ljudima koji svrate na ovaj blog i da to bude nešto kao mali novogodišnji poklon. 

Uzimajući kao izgovor ovu godinu, odlučih da se ograničim na 20 pjesama. Zavisno od raspoloženja, lista je mogla izgledati i drugačije, ali je to manje-više to. Osim prve muzike, ne postoji nikakav poseban redoslijed. 

Nadam se da će vam goditi i da ćete i vi naći nešto da zavolite.

Voilà… 

  1. J’y suis jamais allé (Rue de cascades, 1996) — Ljubav na prvo slušanje. Nju sam stavio na prvo mjesto, prosto jer je bila prva Tiersenova stvar koju sam ikada čuo. Iako je sa njegovog drugog albuma, našla se kasnije i na soundtracku za film Amélie, zbog kojeg većina ljudi danas uopšte zna za njegovo postojanje.
https://www.youtube.com/watch?v=-8TBnbkP4S8
  1. La Valse des Monstres (La Valse des Monstres, 1995) — Prvi album, druga melodija, vječno uživanje.
  1. L’Homme aux bras ballants (Le Phare, 1998) — Bože…
  1. La Veillée (Les Retrouvailles, 2005)
  1. Le Jour d’avant (L’Absente, 2001) — Sve što je za mene ‘quintessentially’ Yann Tiersen.
  1. Porz Goret (EUSA, 2016) — Wait for it… 
  1. Mother’s Journey (Good Bye Lenin!, 2003) — Nevjerovatna muzika jednog tako slatkog filma.
  1. La Noyée (Le Phare, 1998) — Zadnja četvrtina pjesme… E tako zvuči pobjeda.
  1. Comptine d’un autre été : L’Après-Midi (Amélie, 2001) — Sestra mi je, poslije nepodnošljivog dosađivanja, ispunila želju i naučila ovo svirati na klaviru.
  1. Le Matin (Les Retrouvailles, 2005) — Jedna od onih skrivenih oltajm favorita.
  1. Comptine d’été n° 17 (La Valse des Monstres, 1995) — Magija kinderklavira…
  1. Kereon (EUSA, 2016)
  1. Déjà loin (Rue de cascades, 1996) — Sretni broj trinaest. Također, 1:11.
  1. Atlantique Nord (Tabarly, 2008) — Sa trećeg i posljednjeg filma za koji je pisao muziku. 
  1. C’était ici (Rue de cascades, 1996) — Speaking of melanholična veselost…
  1. La Valse d’Amélie, version orchestre (Amélie, 2001) — postoji nekoliko različitih valcera pisanih za Amélie na ovom albumu. Nikada se nisam mogao odlučiti koji više volim. Ovo je bilo na eci, peci, pec.
  1. Father and Mother (Good Bye Lenin!, 2003)
  1. La Chute (Le Phare, 1998)
  1. L’Absente (L’Absente, 2001)
  1. Rue des Cascades (Portrait, 2019) — Staro zlato, u novom sluhu.

__________

[*] Logeswaran, N., & Bhattacharya, J. (2009). Crossmodal transfer of emotion by music. Neuroscience Letters, 455(2), 129-133.

 

Prijavi se
Obavijest o
guest

0 Komentara
Linijski komentari
Vidi sve komentare

Add Your Heading Text Here